21. 9. 2011.

KARFIOL - SUFLE


KARFIOL  ZAPEČEN U RERNI



Potrebno je:
Srednja ili veća glavica karfiola
5-6 jaja
5-6 kašika prezli
so ili omiljeni začin za soljenje
malo ulja tek da se poprska karfiol u tepsiji (1 kašika)
Kačkavalj ili feta sir 100-200 gr

Poželjno je koristiti tepsiju srednje veličine,onu koja je manja od tepsija koje se dobiju uz šporet ili rernu) i papir za pečenje.

Pripremanje:

Uključite rernu na 180 stepeni da se zagreva dok pripremate karfiol.
Slobodno možete korisiti fen rerne.

Glavicu karfiola sa koje ste skinuli listove oprati pod mlazom vode i staviti u posudu  sa vodom da se obari petnaestak minuta.Potrebno je da karfiol bude toliko skuvan da se s lakoćom mogu odvajati cvetovi od koje je sačinjena glavica karfiola.(Kad ga probodete viljuškom potpuno je mekan.)Vodu u kojoj kuvate karfiol,  nemojte soliti.
Kako bi ste lakše razdvajali cvetove karfiola, pošto ste ga obarili, a da se ne biste opekli, najbolje je da obarenu glavicu uz pomoć dve viljuške izvadite iz ključale vode i  stavite na dasku za sečenje, ali tako da bude okrenuta korenom prema vašem licu. Onda, lagano nožem zasecate cvetove.
Isečene cvetove ako su krupni možete dodatno usitniti, a mera veličine tih cvetića je pre svega vaša tepsija: potrebno je da ovi cvetići karfiola prekriju ravnomerno dno tepsije.
Kada isečete glavicu karfiola na cvetiće, dno tepsije prekrite papirom za pečenje. Rasporedite karfiol ravnomerno po dnu i posolite ga sa dva tri prstohvata soli, onako ravnomerno posipajući so svud po tepsiji.Poprskajte karfiol sa malo ulja  i  pospite ravnomerno po njemu  5-6 kašika prezli.
Razdvojite belanca i žumanca.
Belanca umutiti u veoma čvrst sneg. Žumanca posoliti i penasto umutiti.Količina soli koju stavljte u žumanca je stvar vašeg ukusa.Uračunajte koliko ste već posolili karfiol u tepsiji i obavezno uzmite u obzir koliko je slan sir kojim ćete na kraju posuti sufle.Dok je  feta vrlo slan i jak sir,  kačkavalji umeju da budu gotovo neslani.
Kad umutite i belanca i žumanca spojite ih u jednoj posudi, ja obično dodajem belanca žumancima postepeno, i mutite ručnom mutilicom tako da jaja ostanu vazdušasta i penasta. Nije potrebno da ih jako i mnogo mutite, samo i tek toliko da dobijete jednu bujnu masu od umućenih jaja koja sve šuška kad je budete presipali u tepsiju.
Karfiol koji ste pripremili u tepsiji sada prespite nabujalom smesom jaja.Dodatno, donjom stranom kašike, ujednačite ovaj nabujak od jaja, tako da dobijete ravnomerno i ujednačeno „testo“. Stavite u zagrejanu rernu da se peče.Slobodno možete koristiti fen rerne, ali posle desetak minuta, proverite kako testo napreduje.Možete tada da uključite na deset minuta donji grejač sa fenom u rerni i onda još pet minuta pečete bez fena... Sve u svemu, poznajući sopstvenu rernu potrebno je da omogućite da testo stalno raste, a da ne gori.
Posle 25-30 minuta karfiol -  sufle je gotov. Ima zlatastu boju i sav je nadošao i sunđerast, prosto diše. Pospite ga, celom površinom rendanim kačkavaljem ili rendanim feta sirom.Isecite i služite.Podjednako je lep i vruć i hladan, a može da s jede kao samostalno jelo, jedna lepa i lagana večerica ili kao prilog nekom mesu.

Savet plus:
Da bi se jaja lepo umutila i da bi ste dobili čvrst sneg od belanaca, potrebno je ne samo da jaja budu sveža već i da ih bar pola sata pre mućenja izvadite iz frižidera kako bi dobila umerenu, sobnu temperaturu.Takva jaja se uvek bolje umute od onih koja razbijemo i umutimo čim ih izvadimo iz frižidera.
Karfiol sufle i komadić belog pilećeg mesa - sasvim dovoljno 
za jednu lepu večeru....malo paradajza za salatu i šta još treba?

P.S.
Ukoliko ste čitali moj recept Zapečene tikvice u rerni i kec iz rukava, onda ste već shvatili da je ovo jelo kec iz rukava, o kome sam prethodno pisala. Razlog zbog čega ga objavljujem kao samostalan recept je činjenica da ovde imam izmene u receptu: Nema pavlake i sira koji se mešaju sa jajima.Tako, dodatno vam ukazujem i na činjenicu da u svojoj kuhinji možete slobodno i uvek da improvizujete i menjate recepte prema namirnicama koje imate u kući.Jelo koje vi spremate vi oblikujete i ono vas nikada ne sme poslati u prodavnicu po ono nešto malo što ste potrošili ili zaboravil da kupite.
Sposobost improvizacije je proporcionalna iskstvu koje imate u kuhinji i zato svi kuvari početnici, neka ne očajavaju ako im neko jelo ne uspe ili se ne dosete kako da reše neki probolem koji se iznenada pojavi u toku pripreme  jela. Sve će to jednog dana postati rutina, umećete od ničega da napravite nešto i videćete koliko je sve to jednostavno i lako. Samo napred, iskustvo je zakon u kuhinji.



18. 9. 2011.

DŽEM, PEKMEZ, MARMELADA


DŽEM OD ŠLJIVA




Potrebno je:

3 kg otkoštanih šljiva
500 gr šećera


Domaći džem je uvek  dobrodošao, a džem od šljiva je sigurno i najčešće pravljen u našim domaćinstvima.Srbija je prebogata šljivom koja se zbog toga uvek može kupiti po povoljnoj ceni, a mnoga domaćinstva i sama imaju u izobilju ovo voće koje se lako uzgaja u dvorištima, baštama, voćnjacima. Džem koji napravite sada biće velika radost u dugim zimskim danima.


Pripremaje džema:

U zavisnosti od količine šljiva, odnosno da li želite da napravite džem u većoj količini ili želite samo malo da se osladite ili da iskoristite neku količinu šljiva koju ste dobili , pa vam je  žao da propadnu, zavisi i sam pristup pravljenju džema.
Kada se prave veće količine koje želite da sačuvate duži vremenski period,onda je jako bitna priprema tegli u kojma ćete ga čuvati.Moja majka je prala tegle, zatim ih zagrevala u rerni i kada bi bile prilično vruće u njih sipala pripremljen džem.Ostavljala bi tako napunjene tegle do jutra da se hlade u rerni, a onda ih zatvarala celofanom i gumicama.Srećom, danas žene mahom, imaju mašine za pranje posuđa pa je lako oprati i veću kličinu tegli, sterilizovati ih i takve, čiste i sjajne, lako i bez muke, samo napunite pripreljenim džemom.Kad se sve rashladi poklopite ih ili poklopcem ili celofanom stegnutim gumicama
Ja nikada ne pravi džem na veliko, ali uvek kad imam veću količinu voća i kad procenim da se ta količina neće pojesti u dogledno vreme, što znači da će sigurno u međuvremenu istruliti, ja napravim džem.Teglicu-dve, ili ga jednostao odmah i upotrebim za palačinke ili premažem neke kolače njim, ili napravim neki tanji rolat s džemom.U svakom slučaju, poenta je da se džem ne mora praviti na veliko, kao što su to nekada radile mnoge domaćice.Džem možemo praviti kad god poželimo i od manje količine voća. Domaći džem je neuporedivo lepši od kupovnog i sigurno zdraviji,jer kad ga pravite za sebe, onda sigurno nećete dodavati nikakve veštačke dodatke, konzervanse i sve ono što se koristi u industrijskoj proizvodnji ove poslastice. Ponekad, toliko budem nezadovoljna ukusom kupovnog džema, a na vrh liste najgorih kupovnih džemova, su oni koji su čist žele sa šećerom, vodom i veštačkom aromom.

Pravi domaći džem zadržava ukus voća, kad ga jedete možete da osetite „meso“ voća, vidite komade voća i uživate u ukusu.Najveća prednost domaćih džemova je u tome što prilikom njihove pripreme možete da kontrolšete količiu šećera koju ćete upotrebiti. Na početku recepta ja sam navela količine voća i šećera, ali to je samo orijetacje radi.Verujte mi ne treba vam nikakva vaga da bi ste napravili džem! Evo kako se to radi:

Džem od šljiva i drugog voća



Određenu kolčinu voća,proberete, pa sve trule i ne zdrave plodove odbacite.Voće dobro operete i očistite od koštica. Stavite voće u odgovarajuću posudu, dodajte šećer i počnite s kuvajem.Podesite temperaturu ringle na umerenu da voće može da pusti svoj sok i da se šećer lagano topi.Mešajte voće sa šećerom, da se lepo sjedini i već kad primetite da se stvara sve više i više soka, pustite da sve krčka na umerenoj temperaturi.Nema potrebe da jakom vatrom brzavate isparaanje tenosti koja se poprilično stvori u toku kuvanja džema.Samo ćete isprkati kuhinju, garderobu, šporet i zidove....Takođe jaka vatra uvek predstavlja rizik od zagorevanja.
Džem kuvate uz povremeno mešanje i kontrou da se ne lepi za dno posude u kojoj ga kuvate ili možete da sve završite na jednostavniji nači: zapecite ga u rerni:
Kada ispari jedna trećina tečnosti koja se stvorila u toku kuvanja džema, uključite rernu, na 180 stepeni, prespite džem u odgovarajući tepsiju, tako da količina džema  koju ste sipali u tepsiju ima bar dva prsta manji nivo od dubine tepsije i dokuvajte ga u rerni.Videćete kako će lepo i lagano da krčka i da se lepo zapeče.Tečnost ispari taman toliko da se džem lepo razmazuje, a da ne curi na sve strane ili da bude previše suv i tvrd kao pekmez. Dužina pripreme džema je orijentaciono oko sat vremena kuvanja u šerpi i još oko sat vremena kuvanja u rerni.Ipak najbolji orijentir kolko ćete kuvati džem je gustina koju želite da postigete.Računajte i na to da se hađenjem džem još malo zgusne, što je logično, zbog šećera koji se ohladio.
Kako god odlučte, skuvaće se i na ringli i u rerni.Jjedino što je važno da ugodite količinu šećera po vašem ukusu i gustinu džema, baš onako kako vi volite.
Od tri kigrama šljiva i 500 gr šećera dobila sam 1,6 kg džema. Kada se rashladio, presula sam ga u jednu plastičnu činiju s poklopcem i stavila u frižider.
Tako i vi možete manje količine džema da čuvate u frižideru jer će ga po logici stvari ukućani tu i tražiti, a ako se odvažite da pravite zimske zalihe džema, onda skladištenje većih količina zahteva i adekvatnu prostoruju, čija će prohladnost obezbediti uslove da pripremljena namirnica traje dugo.
Na kraju, predložila bih vam, ako veći imate zamrzivač,možete dobro oprano i otkoštano sezonsko voće, zamrznuti i onda kada poželite napravite manju količinu džema.To je posebno praktično za zapslene žene i one koje imaju malu decu pa su im ruke stalno zuzete, kao i za sve one koji ne vole dugo da stoje pored šporeta, što zbog umora ili nedostatka vremena. Tako, kad se ukaže potreba i dovoljno vremena i raspoloženje možete sebi napraviti kvalitetnu i ukusnu namirnicu koju ćete pojesti s uživanjem.


ODA DŽEMU


Leba i džema
( i margarina, tek kad je svet počeo da izvoljeva)

Kad sam ja bila dete, a to je bilo prilično davno, gotovo kao u nekom drugom životu, džem je bio dragocenost.Velika.To je najčešće bila i jedina dostupna poslastica koju smo mogli da jedemo kad god poželimo nešto slatko. Kad nestane džema, a želja za slašću ne usahne,mazala se mast na hleb, pa se odozgo pospe šećer. Mnogi bi gurui zdrave ishrane sada počupali kosu s glave i vrišteći negodovali ukazjući na sve opasnosti ovog specijaliteta po zdravlje deteta, ali moram da primetim, da sam kao dete bila potpuno zdrava kao i svi moji vršnjaci, mada smo se često sladili s mašću, namazanom na ogromno parče hleba, isečeno sa vekne od dve kile i bogato posute šećerom.Ne samo da smo bili zdravi, već smo bili i spretni: nema te kapije, plota i kanala koji nismo preskočili, nema tog drveta na koje se nismo uzverali niti poljančeta po kome se nismo vijali,valjali ili jurili za loptom.Mi smo živeli napolju, jeli tek ubrano voće i neprskano, sada tako fenski nazvano, organsko povrće(kao da postoji neorgansko) i bili opušteno musavi od plavih dudinja koje su rasle na svakom koraku.
Jedina virtualna stvar u našem životu bili su  neprijateljski vojnici, protiv kojih smo vodili ljute ratove,jer niko nije želeo da bude „Švabo“. Tada su noge dečije trčale, a ruke grabile, dizale,spuštale, bacale loptu i mesile blato... U kuću se ulazilo samo kad se mora: za ručak, večeru i spavanje.
Tada je sve bilo dragoceno.Jedino, čega je bilo u izobilju, bio je smeh.Smeh razigrane, razdragane dece. Džem je bio,takođe,  dragocenost pa su ga mame čuvale u ostavama, često i pod ključem, iznosile su teglu po teglu i starale se da što duže traje, kako bi se količina koju su napravile krajem leta razvukla do sledeće sezone obilja voća.Bilo je i tada džema po prodavnicama ali radnička deca retko su ga jela i bar su u tome bila povlašćena, jer džem koji su pravile njihove majke bio je najlepši džem koji se može zamisliti i koji se ne može tek tako kupiti.
Džem se najčešće pravio od šljiva što je tako prirodno u zemlji Srbiji, gde šljiva raste gde god baciš seme.Obilje ovog divnog voća učinilo ga je jeftinim i tako, pristupačnim svima koji su ikad poželeli da se oprobaju u veštini pravljenja džema.
Šta je u stvari džem? Po čemu se razlikuje od pekmeza i marelade?Postoji li razlika?
Ovo su slične poslastice koje u osnovi imaju gotovo isti sastav. Razlika je u načinu pripreme, u pristupu, iz čega proizilazi i razlka u ukusu i gustini svake.
Džem se pravi od voća koje se ugrubo iscepa.Šljive se recimo otkoštaju i onako rascepljene, prepolovljene, ubace u šerpu, doda im se šećer i kuvaju se uz stalno mešanje na umerenoj temperaturi tek toliko da ispari sva suvišna tečnost kako bi se dobio sladak voćni premaz. Džem je takva poslastica u kojoj jasno vidite komade voća od kojeg je pravljen i sa velkim zadovoljstvom, dok ga jedete, možete da uživate u ukusu voća kome ste po vlastitoj želji dodali odgovarajuću količinu šećera.Džem je uvek lepši kada ukus voća ne pokrije preterana količina šećera.Tako je i zdraviji, što jest, jest.
Pekmez, se pravi isto tako od otkoštanih šljiva, ali za razliku od veliih komada voća koji se koriste za pripremu džema, ovde je potrebno voće iseckati na sitnije komade, a ne  retko,domaice te šjive samelju u mašini za meso.Tim šljivama se dodaje šećer u prilično neznatnoj količini u odnosu na količinu voća ili se šećer uopte ne dodaje, jer u daljem procesu pravljenja, koji podrazumeva višesatno kuvanje voća uz stalni nadzor i mešanje kako se ne bi lepio za dno posude, sva tečnost će ispariti i na kraju se dobije gusta,dehidrirana masa od voća prilične gustine.Logično je da sav gubitak tečnosti iz voća povećava gustinu namaza i dovodi do koncentracije prirodnog šećera voćke, tako da ne treba preterivati sa šećerom kada se pravi pekmez.Pekmez je zbog dužine termičke obrade i zbog gustine koncentracije prirodnog voćnog šećera dugotrajiji od džema.
Marmelada je fensi varijanta džema.Tu se domaćica trudi da napravi jednoličnu smesu voća i šećera, tako da se ne vide komadi voća,već imate namaz koji je napravljen kao od voćnog pirea.Tu nećete naći ljusku ili komadić voća od koga je pravljen, a zbog činjenice da se kuva kratko, kao i džem, sav višak tečnosti se,u novje vreme, neutrališe dodavanjem želea. Tako se dobije fin i lako nanosiv namaz.
Iz svega rečenog, meni se najviše dopada džem.
Džem možemo da pravimo od gotovo svog voća koje postoji, a najčešće se pravi od jagoda,višanja,šljiva,dunja, breskvi,kajsija i mešanog voća.

4. 9. 2011.

PAPAZJANIJA

PAPAS-JAHNIJA


Htela sam nešto sočno ali ne čorbasto, htela sam nešto što će samo da se kuva dok ja oblećem kuću u akciji velikog spremanja, htela sam nešto prihvatljivo za sve koji će ručati i nešto što nisam skoro jela. Kako napraviti to nešto, sa sastojcima koje imam i koji ni po čemu ne odudaraju od uobičajenog? Nisam imala pojma! Jednostavno sam odlučila da pored šporeta provedem najviše pola sata jer imala sam mnogo drugog  posla po kući i oko kuće i  tako je nastala ova papazjanija.
Papazjanija je reč koja vuče poreklo iz dva jezika: pappas-grčki i znači otac i jahnija-persijski, a znači čorba. U bukvalnom prevodu papazjanija bi bila " tatina - čorba", ali ova reč pre svega u našem jeziku označava opšti metež, haos, zbrku. U kulinarstvu sve što je napravljeno mešanjem svega i svačega moglo bi se nazvati papazjanijom.Na sajtu:http://www.trablmejker.com/emisije/39/1351 možete više pročitati o tome.
Ja sam ovaj ručak nazvala tako, ne zato što mislim da je oličenje nekakve  kulinarske papazjanije, već zbog toga što sam ga napravila od svega što mi je došlo pod ruku, mešajući razne pristupe u pripremi hrane...Sve u svemu, dobila sam baš to što sam želela: Sočno ali ne čorbasto, ukusno i jednostavno jelo i što je najvažnije, nije bilo neophodno moje prisustvo uz šporet , pa sam do mile volje mogla da perem prozore, ribam podove, usisavam i na kraju peglam i peglam... i peglam. Divan vikend sam imala!
Evo kako se pravi moja papazjanija, a vi slobodno osmislite svoju, pa mi javite.Mora samo da zadovoljava kriterijum:KUVA SE SAMO!



Potrebno je:

Jedno pile srednje veličine
luk
paradajz
paprika
mešavina povrća:šargarepa,boranija,grašak....
krompir
začin za soljenje
malo brašna
malo aleve paprike
list peršuna

"Back up" pristup

Kako sam se upuštala u nepoznato, iskustvo me je naučilo, da takva avantura može imati i vrlo nezadovoljavajući ishod, a kako nisam želela ostati bez ručka, pile sam isekla na komade, a belo meso na šnicle.Odmah sam belo meso pripremila kao lovačke šnicle.Recept za ove šnicle pogledajte ovde: http://kuvarzapocetnike.blogspot.com/2010/09/lovacke-snicle.html.Tako sam se obezbedila da imam ručak ukoliko moj poduhvat ne uspe.U slučaju da papazjanija koju sam nameravala da napravim, uspe, tako sam se dodatno obrezbedila za bogat izbor jela za ručak ili čak večeru.
Dok su se lovačke šnicle krčkale same, ja sam bila potpuno opuštena i slobodna da sa ostatkom mesa radim šta god poželim...
Meso sam posolila i uvaljala u brašno pomešano sa malo aleve paprile.To mi je ostalo od pripremanja lovačkih šnicli od belog mesa,baš zgodno.



 Onda sam u šerpu sipala malo ulja i dok se ono zagrevalo očistila sam luk i isekla ga na rezance, režnjeve, krupno.Luk je bio baš velik, pa možete slobodno upotrebiti dva manja. Čim sam ubacila luk na ulje, odmah sam dodala i trečinu smrznute mešavine povrća.
Malo sam  sve promešala i onda sam oprala jednu papriku i jedan veći paradajz i krupno isekla i dodala u šerpu.Paradajz mi je bio potreban kako bi povrću koje se dinsta dodala malo soka.Po povrću koje se dinsta bacim jedan prstohvat šećera.Što da ne! Jel papazjanija ili nije papazjanija?


Nije prošao ni minut,povrće se tek onako zacaklilo, a ja stvarno žurim i nemam nameru da mu tu titram, dodam mu  odmah i meso, koje sam prethodno, sećate se, posolila začinom za soljenje i uvaljala u mešavinu brašna i aleve paprike.



Kako sam ubacila meso u šerpu na povrće, tako sve izmešam kako bi meso upalo u sve već prisutno u šerpi.Umerim temperaturu na jedinicu i poklopim,da se lagano krčka.

Razmišljam, šta dalje? Ako dolijem vodu, pravi paprikaš, a stavrno ne želim paprikaš...Želim sočan a ne čorbast ručak...Treba mi neki prilog...Setim se! 
Krompir!Gledam, ovaj što imam,sav mali i kvrgav.Ko će da ga guli sad!
Operem ga dobro od nečistoće...

Prebacim u šerpu....

Poklopim i stavim na šporet da se kuva u ljusci.
Sada , na šporetu imam skoro gotove lovačke šnicle, papazjaniju koja krčka u šerpi i već lepo miriše i krompir koji se kuva u ljusci. U tom trenutku sam ostavila ručak da se kuva sam, a u  narednih 30-40 minuta povedem ljuti rat protiv paukova i paučine, prašine i drugih ljutih neprijatelja. U međuvremenu sam došla samo jednom do šporeta, da isključim lovačke šnicle jer su bile gotove i da vidim da li je sve u redu u šerpi sa papazjanijom.Sve je bilo savršeno! U šerpi je bilo puno safta, a krompir se kuvao sve sa ljuskom... 
Otprilike u tom periodu, kada je prošlo 40-tak minuta od kad sam ostavila ručak da se kuva sam na šporetu, skinem krompir koji je bio skoro potpuno kuvan.Bio je baš mekan kad sam ga bocnula viljuškom, prospem vodu u kojoj se kuvao u sudoperu, i odmah, tu pod česmom, rashladim ga hladnom vodom, da mogu da mu skinem koru.


 Narežem krompir na četvrtine i ubacim u papazjaniju...
 Promešam sve da se sjedini krompir sa ostatkom jela...
 i pustim da sve otklopljeno lagano krčka još nekoliko minuta.Koliko minuta?
Toliko da krompir upije sok iz jela, aromu i da se u potpunosti dokuva :10-15?
Sada probate jelo i dosolite ako treba...
 Na kraju ubacim sitno iseckan peršunov list....
i sve prebacim u staklenu posudu za služenje...
Bila sam zadovoljna jer sam od uobičajenih sastojaka za paprikaš uspela da napravim nešto drugačije.Jelo je bilo baš lepo i sočno, a preostali  krompir iz ovog ručka, baš mi je dobro došao kao dodatak lovačkim šniclama za večeru...
Za ovo jelo važno je da nađete pravu meru za soljenje, jer taj krompir koji se kuvao u ljusci, dobija slanoću iz  sastojaka koji su se krčkali u šerpi.Iskalkulišite pravu meru prema svom ukusu i držite se devize: "lako je dosoliti", što bi rekla moja mama.
Takođe, želim da kažem da sam ovaj post posvetila pre svega onim mladim ženama koje su tek postale i žene domaćice, pored svih onih sjajnih titula koje su nosile pre udaje. Želela sam da im pokažem kako se ručak može praviti i pored drugih obaveza u kući i da im pomognem u organizaciji vremena: Kad god imate dosta  posla u kući, odlučite se za ručak koji se kuva sam.Takvih jela ima mnogo i to su pre svega ona jela koja samo pristavite, a ona se posle zgotove sama. Mada, postoji i drugo rešenje: Pobegnite negde!
Dodajem i zapažanje da ne računate puno na pomoć muškarca sa kojim živite jer njihov socijalni razvoj se zaglavio u vremenu ovog teksta ( Izvinjavam se pojedincima!):


P.S. Moje odbeglo Sebe, ono koje se stalno bunilo jer radi mnogo, jer radi dosadne i naporne poslove, stalno isto bez kraja i početka, ono koje se bunilo protiv slike žene sa trakom u kosi dok mužu servira večeru, ono Sebe koje je bilo nepomirljivo,buntovno i iskričavo, javilo mi se sa Krfa! Sedi u koktel baru i kulira.Ono tačno zna gde mu je mesto! 

Neka, bar neko da uživa , zaglavljen u vremenu...











share it

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...