31. 12. 2011.

ČESTITKE I POZDRAVI

SREĆNA NOVA GODINA

Svima vama koji ste posećivali  Kuvar za početnike ili ste baš danas slučajno navratili, svima koji nikada nisu bili ovde i svima onima koji više ne dolaze, svima onima koji će tek navratiti, želim srećnu novu godinu 2012-tu.
Želim vam prijatno veče, lepe misli i još lepše snove, želim vam zdravlje i udar inspiracije koji će vam raširiti krila, želim vam puno smeha ...
Ne zaboravite i pad je let, ništa nije večno i sve što dođe mora i da prođe...

Ljubim vas sve!



27. 12. 2011.

NJOKE



Njoke u gulašu

MOJA NJOKA VOLI ŠUFNUDLE

Kad sam bila dete, moja baka me je zvala Njoka. Mnogo sam volela to ime kao i baku  Milu koja me je odgojila, a vremenom sam razvila i veliku ljubav prema njokama koje je ona  pravila  i kao prilog svemu što ima mnogo safta i kao domaću poslasticu koju u Sremu zovu šufnudle.Ljubav prema mojoj baki, ne poznaje granice života i smrti, a  ljubav prema njokama ( i šufnudlama) potiskujem koliko mogu...



Njoke spadaju u onu vrstu priloga u kome nepca uživaju i kao sve dobre stvari sasvim su jednostavne za pravljenje.
Njoke u  podvarku s belim pilećim mesom

Evo kako:

500 gr krompira
200 gr brašna (+ malo brašna za posipanje radne površine)
20-30 gr putera (margarina)
1 jaje
Pola kašičice soli

Istina je da njoke najčešće pravim kada imam dosta preostalog pirea od krompira koji se ne pojede za ručak, jer pire je lep samo kao tek zgotovljen.Kasnije kad se ohladi, stvrdne se i uglavnom svaki pokušaj da mu vratimo izgubljene čari promeni sve ono zbog čega ga volimo.Teško je uskladiti vreme ručka kad je porodica mogobrojna i kad su rasporedi obaveza toliko različiti te je nemoguće ručak servirati svima u isto vreme.Zato, često kad imam preostali krompir pire, on završi u „reciklaži“ i na stolu se pojavi u svoj neodoljivosti njoka.

POSTUPAK

Bez obzira da li polazite od namenskog kuvanja krompira za njoke ili imate ohlađen preostali pire, polazna tačka je da u odgovarajuću količinu skuvanog krmpira koji ispasirate (i ako je tek skuvan-rashladite na sobnu temperaturu) dodate jedno jaje, so, (ako je preostali pire  bio dovoljno slan dodate manje soli), brašno i narendani margarin ili puter. Sve to umesite ugrubo u posudi i kad se masa prilično ujednači, pospete radnu površinu s malo brašna i umesite lepo glatko i meko testo.

FORMULA:

ISPASIRAN KROMIR + JAJE + PUTER(MARGARIN) + BRAŠNO + SO  = NJOKE

Ovo je i pravo vreme da stavite šerpicu s vodom, koju ste malo posolili, na ringlu, kako bi voda u kojoj ćete kuvati njoke provrila na vreme.

Jufkicu koju umesite oblikujete u valjak ( testo jednostavno rukama valjate napred nazad po radnoj površini koju ste posuli brašnom) i podelite na tri dela, radi lakše manipulacije testom. Deo po deo testa oblikujete u valjak obima približno onom koji dobijete spajanjem kažiprsta i palca. Takav valjak sečete na pola, pa svaku polovinu na pola i tako sve dok nedobijete parčad debljine oko 0,5 cm..
Ove parčiće možete dodatno doterati prstima u željeni oblik ili ih blago pritisnuti viljuškom da im se da reljefast izgled ili ih malo pritisnete na sitno rende posuto brašnom, šta god, ili možete jednostavno da ih uvaljate dlanovima u kuglice. Ja ih najviše volim u obliku malih kuglica, pa sam i ove danas pravila tako.
Čim voda provri pripremljeno testo, u  obliku koji ste izabrali, spuštate u vodu. Nemojte odjednom ubaciti veliku količinu da se kuva. Nema potrebe, njoke su gotove za nekoliko treutaka i čim isplivaju na površinu, vadite ih napolje rešetkastom kašikom.Odložite ih u neku rešetkasu, šupljikavu posudu do konačne upotrebe.
Kada skuvate celu količinu pripremljenih njoka, možete ih ubaciti u gulaš  umesto makarona ili kao zamenu za pire krompir koji služite uz gulaš. Njoke su lep prilog u svim jelima sa puno safta.

Napomena: Ukoliko njoke ubacujete u neko jelo, dovoljno ih je kuvati tek toliko da isplivaju na površinu. One se u vrelini jela u koje ih ubacujete dodatno skuvaju tako da nema bojazni da će unutra ostati gnjecave, živog testa. Međutim, ako ih spremate u varijanti poslastice, bilo bi dobro da ih kad "isplivaju" kuvate još 2-3 minuta kako bi se dobro skuvale. Onda ih uvaljate u propržene prezle i pospete šećerom.Služite ih takve još dok su tople.

A ŠUFNUDLE?

Ovako pripremljene njoke, kada je testo oblikovano kao valjak dužine 3-4 cm, poznate su i  kao domaća poslastica, koju u Sremu zovu Šufnudle. Dakle njoke valjkastog (ili bilo kog oblika), kad skuvamo i ocedimo, ubacimo i uvaljamo u propžene prezle i poslužimo posute šećerom. Možete i da preterujete, pa recimo uz šećer pospete ih i  mlevenim orasima ili ....šta god volite.

Kako god ih pravili i poslužili, bilo kao priilog nekom sočnom jelu ili kao poslasticu, njoke su prava uživancija!

Njoke pre nego što su ubačene u podvarak s belim pilećim mesom.
propržene su tek ovlaš na ulju u kome sam sam prethodno tek malo , da zamiriše,
 ispržila sitno seckan čen belog luka.



25. 12. 2011.

KOKTEL ZALOGAJI PUNI IZNENAĐENJA


VELIČANSTVEN SPOJ "NESPOJIVOG"

Mogu li se pomešati urme ili  suve šljive, bademi, gorgonzola i slanina u jednom zalogaju? Da li bi ste bili dovoljno hrabri da to pokušate pripremajući zakusku za svoje prijatelje? Znam nekog ko je to uradio i znam koliko su gosti bili oduševljeni!
Evo, kako se to radi!


Pripremio, Daniel A.

Suve šljive i urme su osnova ovog predjela
, a punio sam ih naizmenično bademom i gorgonzola sirom. Tako napunjene su urolane u slaninu, probodene čačkalicom i lagano posute braon šećerom. Peku se na rešetki, u rerni zagrejanoj na 250˚C,  oko pola sata, taman toliko da slanina postane hrskava. Ovo predjelo poslužiti rashlađeno na sobnu temperaturu uz kvalitetno crno vino po izboru.

Potrebno je:

urme 500 gr
suva šljiva 250 gr (po mogućstvu otkoštana)
slanina sečena u dužim tankim slajsevima (oko 40 slajseva)
gorgonzola sir jedno pakovanje (od 150 gr)
badem pečen neslan ( oko 100 gr)
braon šećer (mada može i obični)

Ja sam veče pre, sve pripremio na sledeći način: 

1. Sekao sam urmu nožem po jednoj uzdužnoj strani i vadio košticu
2. Pripremio sam suve šljive tako što sam u svakoj napravio rupu
3. U jedan deo količine urmi, u šupljinu gde je bila koštica, punio sam gorgonzolu, ne previše, taman toliko da se rupa popuni sirom i da se lepo preklopi, a da ništa ne izlazi sa strane
4. U drugi deo urmi sam na mesto izvađene koštice stavljao po jedan badem
5. Isto sam uradio i sa suvim šljivama, stim što sam imao šljive bez koštice pa mi je to olakšalo deo posla oko vađenja istih.
6. Na kraju sam svaku urmu i šljivu rolao u slaninu ali mi je jedan slajs bio dovoljan za dve urme ili šljive (dakle dovoljno je zamotavati u jednom do jednom ipo sloju da bi se lakše i brže ispeklo), probiti svaki komad čačkalicom
7. Kod mene je sve prenoćilo u frižideru i sutradan, pre pečenja je svaki komad izgledao lepo i čvrsto upakovan
8. Poredao sam sve na rešetku u rerni koja je bila predhodno zagrejana na 250˚C.Isod rešetke sam stavio tepsiju (vidi sliku), kako bi sprečio kapanje masnoće u rernu.

9. Posle 15 minkad se slanina malo «oznojila» pažljivo sam izvukao rešetku i sve posuo braon šećerom i vratio da se dalje peče dok slanina ne postane hrskava.
10.Na kraju sam sve zajedno poredao na tanjir i ostavio da se ohladi na sobnoj temperaturi

Lepo je to što postoji faktor iznenađenja i  kada je sve na istom tanjiru jer nikad nisi sigurna koja od ove četiri kombinacije će se naći u ustima :-)

Gorgonzola







Gorgonzola je italijanski sir od kravljeg mleka sa plemenitim plavim plesnima. To je, zajedno sa rokforom i stiltonom, jedan od tri najpoznatija plava sira na svetu. Sir je dobio ime po gradiću Gorgonzola u okolini Milana, gde je po predanju, prvi put napravljen 879.godine. Međutim, od kako je nastao, kao njegova postojbina se predstavlja još nekoliko mesta u okolini i spor oko tog pitanja traje do današnjeg dana. Gorgonzola se proizvodi u regionima Piemont i Lombardija, što je regulisano državnim zakonom. Ono što je nekada bilo postojbina, sada je predgrađe Milana, pa se današnja gorgonzola proizvodi u oblasti Novara, ali se teritorija proizvodnje proširuje i na Bergamo, Brešu, Komo, Kremonu...
Sir se pravi od punomsnog, pasterizovanog kravljeg mleka u koje se dodaju bakterije Lactobacillus bulgaricus i Streptococcus thermophilus zajedno sa sporama plesni Penicillium glaucum. Kao i svi drugi, takozvani plavi sirevi, zri iznutra ka spoljašnjim stranama. Nakon što ispusti svu surutku iz sebe, sir zri na niskim temperaturma. Nekada su ga za vreme tog procesa ostavljali u krečnjačkim pećinama, a sada se drži u specijalno pravljenim komorama. Tokom zrenja se u sireve stavljaju metalne šipke. To se radi da bi se u njihivoj strukturi stvorili vazdušni kanali kroz koje bi se plesan lakše i bolje širila kroz čitav sir. Period zrenja standardno traje tri, četiri meseca. Dužina tog vremena određuje kakvu će konzistenciju imati sir: čvrsta gorgonzola ima duži period sazrevanja od kremaste. Obično se prodaje umotana u aluminijumsku foliju da bi uspešno sačuvala neophodnu vlagu.
Izvor teksta:  www.fruterra.com

Urme

 fotografija preuzeta sa : http://waynesword.palomar.edu/ecoph10.htm 


fotografija preuzeta sa : dijeta.net

21. 12. 2011.

ITALIJANSKA VEČERA - ČEKAJUĆI GOSTOA

Ko će kome ako ne svoj svome

Poziv za gostovanje na mom blogu nije baš bio privlačan mojim čitaocima i već kad sam počela da se mučim onim osećanjem, koje gaje mala deca kada su izopštena iz igre svojih vršnjaka, pozntog u žalopojci: „Niko neće sa mnom da se igra“ na moja vrata je zakucao dragi gost!
Milena! Moja ćerka.Jednosavno, iz čista mira, odlučila je da nas sve iznenadi kako je ona to nazvala „Italijanskom večerom“.

Recepte za ovu večeru pronašla je na internetu, malo improvizovala, napravila dar- mar u kuhinji, ali sama večera, u potpunosti je uspela! Svaka čast, Milenice, biće od tebe kuvarica jednog dana kada odlučiš da uzmeš varjaču u ruke!

UPOZNAJ KUVARICU

Milena, mnogo voli da se bavi svim onim stvarima vezanim za čistu uživanciju: slika portrete, osmišljava party-e, šminka sebe i druge, oslikava svoje nokte, lenčari uz dobru knjigu,  provodi vreme s dečkom( po mogućstvu non-stop), sluša muziku...Ponekad danima pravi biznis planove za svoje buduće poslove.Trenutno je učenica srednje turističke škole i "ima skoro sve petice u školi", kako definiše svoj uspeh, a bavi se i prodajom Oriflemove kozmetike.
Naročito voli cipele sa nezamislivo visokm potpeticama i radije bi imala takve koje može da obuje samo jednom u životu nego 10 običnih i udobnih
Dok su druga deca govorila šta će biti kad porastu: astronaut, čarobnjak, potparol političke stranke ili Telekoma - Srbija, slavna pevačica ili pijanistkinja, vrhunska teniserka ili trener tenisa, Milena je ostala upamćena po izjavi da će biti supruga slavnog holivudskog producenta!

ITALIJANSKA VEČERA MILENE D.


Piletina u saftu od svežeg paradajza

Pileće grudi iseći na tanke šnicle.
Pržiti na maslinovom ulju, Ubaciti jedan iseckani crni luk i jedan sitno iseckan češanj belog luka. i pred kraj, u tiganj ubaciti dva-tri paradajza iseckana na male komadiće. Propržiti tek toliko da paradajz pusti malo safta i omekša, posoliti po ukusu uobičajenim  začinom  za soljenje. Posuti prstohvat origana. Jelo je tada spremno za serviranje.




BRUSKETI


Dijagonalno iseći baget hleb na kriške (računajući bar dve kriške po osobi) i premazati tankim slojem maslinovog ulja, onog najboljeg i staviti u zagrejanu rernu -180˚C na pet minuta.
Za to vreme napraviti premaz od sitno iseckanog i oljuštenog paradajza, malo iseckanog belog luka, malo bosiljka i malo maslinovog ulja. O količinama ovih sastojaka i srazmerama voditese rukovođeni ličnim ukusom.
Izvaditi hlebčiće iz rerne u kojoj su se pekli pet minuta, na svaki naneti pripremljen premaz. Vtatiti u rernu da se dopeku još 7-10 minuta.





PITA OD PIRE KROMPIRA


Zagrejati rernu na 180˚C.

Testo:

150 gr brašna
2 jaja
50 gr putera
2 kašike maslinovog ulja
so
 
Fil:
8 krompira srednje veličine
125 ml mleka
100 gr kravljeg punomasnog sira
100 gr šunke
1 jaje
3 kašike maslinovog ulja
30 gr parmezana
prstohvat bibera

U posudu sipati brašno,napraviti udubljenje, narendati puter, dodati so, jaja i maslinovo ulje.Zamesiti testo i razvućiu na pola cm debljine u obliku tepsije, tako da je prekriva ne samo po dnu već i bočne strane i da se kao korpica preliva preko ivica tepsije.

Fil:
Krompir koji smo skuvali  slanoj vodi, ispasirati, dodati jaje,mleko, malo bibera i sve lepo sjediniti mešanjem. Šunku propržimo na ulju i ubacimo u pripremljenu smesu od krompira
Ovako pipremljen fil rasporediti preko testa koje smo stavili u tepsiju ( npr.kalup za tortu,prečnika 25 cm),,posuti parmezanom i staviti da se zapeče u rerni.Treblo bi biti gotovo u rasponu od 30-40 minuta.Nemojte koristiti fen rerne. Pustite da se postepeno peče.
Pitu izvaditi i iseći u tepsiji na komade željene veličine.


ČOKOLADNI MUS




300g kvalitetne čokolade za kuvanje (Menaž )
200ml slatke pavlake
4 jaja
4 kašike šećera
2-3  vanil šećera
Šoljica  mleka i komadić(veličina oraha) maslaca





Priprema:


Čokoladu izlomite i stavite u šerpu.Sipajte mleko i dodajte maslac.Topite sastojke na pari.
Kad se čokolada potpuno otopi, promešajte sve da se lepo sjedini. Sklonite sa pare kad dobijete lepu glatku masu i ostavite da se masa ohladi.
Umutite slatku pavlaku ali ne potpuno čvrsto kao kad je pravite za filovanje torte.Neka ostane u polučvrstom stanju.
Razdvojte žumanca i belanca.
Umutite veoma čvrst sneg od belanaca, postepeno dodajući šećer i vanil šećer.
Dok ste ovo radili čokolada se prohladila taman toliko da možete da joj dodate jedno po jedno žumance.Dobro sve umutite, kako bi se žumanca sjedinila, umešala sa čokoladom.
Ovako umućenu čokoladu i žumanca preručite u veću posudu, računajući da ćete sada dodati sneg od belanaca i umućenu slatku pavlaku.
Kašiku po kašiku dodajete sneg od belanaca i mutite ručno, kako bi belanca ostala vazdušasta, kako se ova čvrsta masa od belanaca ne bi mućenjem razbila,razvodnila.Kad dodate sav sneg od belanaca ponovite postupak sa slatkom pavlakom.
Ovako umućen mus je gotov.Preostaje samo da ga ostavite u frižideru bar pola sata kako bi se stegao.
Prilikom služenja možete dodati i koju kuglu čvrso umućene slatke pavlake i sve posuti čokoladnim mrvicama, baš kao i Milena.


 Ukoliko nemate specijalnu posudu za kuvanje na pari poslužite se ovom odomaćenom improvizacijom.U donjoj većoj šerpi je voda koja vri, a u gornjoj manjoj šerpisi fil koji kuvate na pari.

P.S.
Poziv za gostovanje na blogu kuvarzapocetnike.blogspot.com ostaje otvoren za sve goste koji poželeda svrate.





ITALIJANSKA VEČERA po Mileni D.
Pita od krompira
 BRUSKETI


BELO PILEĆE MESO SA PARADAJZOM
 ČOKOLADNI MUS


7. 12. 2011.

B(L)OGOVSKI RUČAK

 KUVAJ, SLIKAJ I BUDI GOST KUVAR "KUVARA ZA POČETNIKE"

Dragi moji kuvari početnici, predlažem vam da skuvate ovaj ručak, pošaljete kratku priču o svom iskustvu prilikom pripreme, priložite fotografije i tako budete moj gost kuvar na blogu.
Nadam se da ćete se javiti!

ČORBA OD POVRĆA ZA CARSKI RUČAK
GRAŠAK S KNEDLAMA
POHOVANO BELO MESO
KOLAČ S MALINAMA

30. 11. 2011.

KISELI KUPUS SA PILETINOM





Neobičan spoj

Danima sam razmišljala o ovom jelu, ali posle iskustva sa paprikama punjenim pasuljem, nije mi bilo baš lako da se otisnem u nepoznato. Jelo mi se nešto neobično, nešto što još nisam probala, poželela sam neki novi ukus i tako se dosetila da bih mogla napraviti kiseli kupus - ribanac sa pilećim belim mesom. Nikom ništa nisam govorila, jer znam da bi se svi u porodici pobunili, što je i razumljivo, s obzirom kako su se proveli onog dana kada sam kući donela suve paprike sa sjajem u očima: "Sad ću vam napraviti nešto što nikada pre niste jeli!"
Eksperiment je uspeo i preporučujem da probate!
Ovaj ručak se sastoji od pileće supe i kiselog kupusa - ribanca s belim pilećim mesom.

Prvo pristavite supu i dok se ona sama kuva bacite se na kupus!

KISELI KUPUS I PILETINA

Potrebne namirnice:

200- 300 gr kiselog kupusa ribanca
1 šolja pirinča
pileće grudi 500-600 gr
1 luk
prstohvat šećera
2 čena belog luka
prstohvat ruzmarina
veza peršunovog lišća
1-2 narendane šargarepe
100-150 gr domaće suve slanine (aromatizovane belim lukom)
ulje
začin za soljenje


Priprema:

Prodinstati na malo ulja sitno seckanu glavicu luka koju smo posuli prstohvatom šećera.Dodajte i pola pripremljene količine slanine iseckane na sitne komade.Dinstajte dok slanina ne postane staklasto sjajna. Kad luk omekša i slanina zamiriše neodoljivo, dodajte  kupus ribanac, bez prethodnog ispiranja.Koristite ga tako kiselog, baš kakav jeste.Malo promešajte i pustite da se sve  dinsta, dok očistite i narendate šargarepu. Dodajte šargarepu, promešajte i poklopite.Umerite temperaturu ringle da jelo lagano krčka dok isečete belo pileće meso. Narežite meso na kocke 2x2 cm. Dodajte meso, promešajte, ubacite malo suvog ruzmarina
( ruzmarin je vrlo aromatičan i ne bi trebalo s njim preterivati, naročito ako nije čest sastojak vaše kuhinje) i dodajte naseckan list peršuna. Sve promešajte, poklopite i pustite da lagano krčka.Možete dosuti, pola šoljice vode ukoliko se plašite da bi jelo moglo zagoreti. Osim toga, tako nećete morati stalno da ga mešate i pazite.

Dok ova osnova ručka lagano krčka, operite pirinač i stavite ga u drugu šerpicu da se kuva u vodi koju ne solite.Kad voda krene da ključa, smanjite temperaturu ringle i kuvajte pirinač do kraja, na tihoj vatri.Pirinač će ubrzo popiti svu tečnost, kada je uglavnom i skuvan, a vi tada isključite ringlu na kojoj se priprema pirinač i spremite se za završni udarac u pripremi ovog neobičnog jela.

Na malo ulja propržite ostatak slanine tako da bude staklasta i onda ubacite u tavu i sitno iseckana dva čena belog luka. Propržite tek malo, da luk zamiriše, i sve to saspite u pirinač koji je nabubrio i popio svu vodu u kojoj se kuvao.Promešajte i ubacite u šerpu u kojoj ste kuvali kiseli kupus i meso.

Sve promešate tako da jelo postane lepo ujednačeno.Sada probajte i procenite koliko ćete dodati začina za soljenje. Posolite onoliko koliko vi volite da jelo bude slano.
Namerno sam ostavila ovo dodavanje začina za soljenje za kraj jer je teško proceniti koliko će svaki od već posoljenih sastojaka dati slanoće jelu.
Jelo je tada gotovo i spremno za služenje. Kako moja porodica nije uvek istovremeno na okupu za ručkom, ja sam u već gotovo jelo dodala i umešala  dve kutlače supe, koja je tada već bila gotova, kako se jelo ne bi steglo u narednim satima.
Na kraju, preostalo mi je samo da zakuvam pileću supu.Dodala sam joj rezance, isključila šporet i u narednih deset minuta, koliko je potrebno da rezanci omekšaju, ručak je bio spreman za serviranje.

Kakav je ukus?

Jelo ima blag kiselkast ukus koji blaži pirinač i nežan ukus belog pilećeg mesa.U ustima promče nagoveštaj arome ruzmarina i tek mali osećaj da ima i belog luka.

P.S.Fotografije su prilično loše.Nadam se da mi nećete zameriti.Trudila sam se da rečima prikažem sve što se prikazati može.Nadam se da ću u dogledno vreme obezbediti bolji fotoaparat!

26. 11. 2011.

VITAMINSKA BOMBA I VATROMET BOJA

autor fotografije Daniel A.

DOBRO JUTRO!

Činilo se da zima okleva sa dolaskom i već kad smo se ponadali da će nekim čudom zaobići Srbiju ove godine, poslala je svoju izvidnicu: Novembar.Prvo se malo folirao u kohabitaciji sa miholjskim letom, a onda u potaji, usred noći, krajnje podlo, zauzeo sve najbolje pozicije!
Sad, pun sebe, luduje sa bratijom: Magla, Severac, Mraz i Kiša Fajtalica. Očekuje se dolazak i Gospođe Zime, a ona, kao i uvek, dovede još luđe društvo, pa ledenom piru nema kraja! Prefrigana i samoživa, kao vešt manipulator, učinila je svoje neprijatno prisustvo oličenjem radosti! Dobar marketing čini čuda, pa se za nju vezuje fama zimskih radosti: kićenje jelke  i večiti dolazak Deda Mraza...Neko je baš voli, a svima nama koji žudimo za suncem, preostaje samo da sačekamo proglašenje fajronta!
Poražena odlaskom poslednjih ptica na jug i  već kad sam mislila da se predam i bezuslovno prihvatim ultimatum Novembra, desilo se čudo: sunce i vatromet boja, eksplozija radosti i veselja, zapis čiste radosti razgalio je moju dušu! Tanjir pun zdravlja i  jedno "Dobro jutro!" neznanca.
Već sam pisala o značaju doručka za početak dana, a moj današnji i prvi gost kuvar na mom blogu, svojom inventivnošču pokazuje koliko spremanje doručka može biti jednostavno i  brzo, a toliko zdravo!

UPOZNAJ KUVARA

Gost u kuhinji je Daniel A. Tvrdi da "nema pojma s kuvanjem" i za sebe kaže:
"Volim da pevam, a ne razumem se u muziku, nemam pojma o modi, što je za ribu more za mene je internet, bez mog iPhone-a ja bih bio ništa, od kako sam prestao da čitam dnevnu štampu spavam k'o beba, radije koristim šampon za kosu od breze nego Pantene, volim meso i time se ponosim, briga me za smak sveta nakon što umrem, briga me za smak sveta pre nego što umrem, psujem kad me nešto iznervira, pametniji sam od svih sa fakultetom, a gluplji sam od svih ostalih, mrzim Farmu ali volim da gledam kroz dvogled u privatne jahte, ne obazirem se na tračeve i podsmehe jer to uvek rade gori od mene, za prijatelje biram one koji mogu da me opuste, a ne da mi nešto "završe", nisi mi super ako imaš dobru platu, mislim da je sveopšta bezobzirnost i samoživost rezultat prostakluka i učim svoje dete da ljude ocenjuje prema njihovoj sposobnosti da prežive u pećini, a ne prema modelu automobila koji voze."



Mene je oduševio i receptom i pogledom na svet, a vi prosudite sami i jedno i drugo!



VITAMINSKA BOMBA



autor fotografije Daniel A.



Jutros mi je bio potreban osvežavajući doručak. Iseckao sam hladan crveni grejp na kockice, zasladio ga domaćim livadskim medom i dodao sušeni ananas i jezgro bundevine semenke. Ideja je došla neočekivano, a mix ukusa je savršen. Zdrav obrok za 5 min. Dobro jutro i uživajte u vikendu!





CITAT S DANIELOVOG PROFILA:

‎"Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće; život na koji bez otpora pristaje je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem." Meša Selimović

18. 11. 2011.

PILETINA I ŠAMPINJONI U BEŠAMEL SOSU



Belo u belom

(Za 5-6 osoba)
Potrebno je:

Jedne pileće grudi (oko 450 gr)
jedan luk
malo ulja za dinstanje
250 gr svežih, snežno belih šampinjona
70 gr margarina ili maslaca
varjača brašna
pola litre mleka
suvi začin za soljenje (začin c, vegeta, šta god koristite)
malo soli
malo mirođije, suve ili sveže (ako ima)
pakovanje testenine ( makaroni po izboru)

Vreme pripreme jela: oko 40 minuta , (pola sata ako vas u vreme pripreme jela ne pozove mama...)

Priprema

Šampinjone oprati i iseći krupnije, na četvrtine - one manje, na osmine - one baš velike. Vrlo je bitno da šampinjoni budu sveži.Moraju biti beli i hidrirani. Samo takvi šampinjoni dinstanjem ostaju svetli i saft koji se pravi njihovom termičkom obradom ostaje svetle boje. Ovakvi šampinjoni se iskoriste celi jer nećete bacati ni peteljke.Secite ih sve zajedno sa peteljkama, tj. stablom. Ukoliko niste do sad primetili, sveže pečurke imaju ukus korena kupusa i prosto pucaju kad ih režete.

Belo pileće meso isecite na kockice otprilike 1x1 cm.

Luk isecite sitno i stavite ga da se dinsta na zagrejanom ulju. Čim malo procvrči pospite ga prstohvatom šećera i malo dinstajte da omekša. Nedajte da pocrni, zagori.Kada luk dobije zlatastu boju, dodajte mu meso i dinstajte sve zajedno na umerenoj temperaturi.  Desetak minuta kasnije dodajte i isečene šampinjone, promešajte i poklopite.Pustite sve  da krčka na tihoj vatri.Šampinjoni će u narednim minutima pustiti dosta tečnosti tako da će se svi sastojci bezbdno krčkati u šerpi.Kada se sve malo prodinsta  dodajte pola varjače začina za soljenje, promešajte i poklopite.
Sada je vreme kada u veliku šerpu sipate vodu koju posolite i u kojoj ćete obariti makarone.
U drugoj šerpici pripremićete jedan ređi bešamel:
Otopite 70 gr margarina i čim krene da cvrči, ubacite jednu dobru varjaču brašna. Mešajte stalno ručnom mutilicom da se ne bi  napravile grudvice,kad se stvori glatka masa odmah dospite polivinu pripremljenog mleka.Mutite stalno onom mutilicom kako bi se ne bi stvarale grudvice . Prietićete da se sos zgušnjava i tada dosipajte malo po malo preostalo mleko.Posolite malo, tek prstohvatom soli. Sos je gotov za dalju upotrebu kada dobijete glatku belu tekućinu, gustine jogurta. Bešamel sos inače se pravi u srazmeri 1:1 : 10 (margarin:brašno:mleko) ali sada nam treba malo ređa varijanta jer ga koristimo u kombinaciji sa testeninom. U suprotnom jelo bi se posle pola sata veoma stvrdlo. Razlog tome je što testenina «pije» tečnost iz jela kao i to da sve što u sebi sadrži brašno, hlađenjem se i zgušnjava.
Primetili ste da sam veoma malo posolila  bešamel. Nisam ga osolila onoliko koliko bi trebalo  jer ću ga dosuti u meso i šampinjone koji se svo ovo vreme dinstaju i koje sam već posolila.
U ovom trenutku, voda u kojoj ćete skuvati testeninu je već provrila i tu sipate pakovanje makarona po izboru.(Razmišljam da možda uopšte ne bi bilo loše da se umesto makarona upotrebe one lepe, gotove, kupovne njoke od krompira...)
Dok se makaroni kuvaju, saspite bešamel u šerpu u kojoj se dinsta meso sa šampinjonima. Promešajte i pustite da krčka na tihoj vatri dok se makaroni u onoj velikoj šerpi, u potpunosti ne skuvaju.
Probajte ovaj divni preliv. Doterajte ukus. Dodajte po potrebi još malo začina za soljenje ili ukoliko želite da sačuvate snežno belu boju ovog preliva, upotrebite so. Nemojte preterivati sa soljenjem, lako se možete zavarati da je jelo neslano. Kako bude krčkalo sve će biti izraženiji njegv ukus. Kada se makarone skuvaju, procedite ih. Možete u preliv dodati i kašičicu suve mirođije ili malo naseckane sveže, ali ako nemate mirođiju, nije propast, biće lepo i bez nje.



Makarone koje ste procedili sipate u posudu za služenje jela, tako da ga od oka podelite na tri dela: Sipate trćinu skuvanih makarona pa prelijete sosom zahvatajući ga kutlačom, pa sipate drugi sloj makarona pa opet sos zahvatasjući kutlačom, pa na kraju, ostatak makarona, onako iz šerpe zalijete preostalim sosom.
Zahvatajući sos kutlačom ravnomerno ćete rasporditi meso i šampinjone, a na kraju kad zalijete ostatkom sosa iz šerpe, praktično vam ostaje dosta tečnosti sosa koja nema problem da dospe u sve delove ovog složenca.

Jelo poslužite odmah dok je toplo.
Hlađenjem ovo jelo će se zgusnuti ali i tada će biti lepog ukusa. Ipak pravi doživljaj je kad se jede neposredno po spremanju. Blagog je ukusa. Pravi melem.





12. 11. 2011.

SUVE PAPRIKE PUNJENE PASULJEM


ONO ŠTO VAM NISU REKLI O OVOM JELU

IDEJA

Nedavno upadnem u «stvaralačku krizu» i mučeći se da smislim šta ću za ručak, setim se suvih paprika i odmah mi zaiskre oči onim sjajem čoveka koji je pred izazovom.
Ta ideja o suvim paprikama punjenim pasuljm već neko vreme mi nije dala mira, sve od kad sam na televiziji gledala reportažu o selu Donja Lokušnica u okolii Leskovca, gde se svi stanovnici bave proizvodnjom crvene paprike.Naročito me je zaintrigirala izjava jedne domaćice iz tog sela, koja je ponosno izjavila novinaru da ume da spremi oko dvesta jela sa paprikom. Ne znam kako je ona došla do te cifre ali bacila mi je rukavicu u lice i ja sam čvrsto odlučila da u svoj repertoar jela sa paprikom uvrstim i paprike punjene pasuljem.

 fotografija je preuzeta sa interneta nažalost nisam pronašla ko je autor.Ukoliko se autor protivi njenom objavljivanju na ovom blogu ukloniću je.

PRETRAGA INTERNETA

Teoretski, znala sam sve šta bi trebalo uraditi da se spremi ovo jelo, ali praktično, nikada nisam pravila paprike na taj način, mada sam ih jednom jela, ali toliko davno da nisam mogla pošteno da se setim utiska koje je njihov ukus ostavio.
Pretražim prvo internet i tu nađem dosta recepata za ovo jelo. Sa malim varijacijama, sve se svodilo na već postojću zamisao koju sam imala u svojoj glavi kako da ih pripremim.
Tragajući za receptom koji bi mi najviše odgovarao još jednom se uverim u istinitost svoje teze da je većina kuvara ili recepata, pisana tako da ih razumeju samo oni koji već znaju da kuvaju ili poznaju specifičnost dotičnog jela.

NABAVKA

Odem do obližnje prodavnice da kupim suve paprike.Tu me umalo nije strefio srčani udar: 250 dinara deset suvih paprika! E, sad, za sve one koji ne žive u Srbiji, kada bih rekla to je 2,5 evra, pomislili bi ste da sam Kir Janja ili poslednja bednica, jer pobogu šta je 2,5 evra! Međutim, kako ja živim u Srbiji i od kako je počela ekonomska kriza, dinar se nekako smanjio i teško se «pronalazi», ja sve preračunavam u pilietinu i  tako uvek znam pravu vrednost nečega.

Evo kako izvodim tu računicu: jedno pile i to dobro,od koga mogu da napravim dva ručka, može da se kupi za 450 dinara, toliko otprilike košta i junetina za gulaš ili paprikaš, nešto malo više bih dala za meso za sarmu ili pujenu papriku koju možemo da jedemo dva dana...Gledam one paprike i razmišljam, malo mi je ovaj svežanj od deset paprika, nas petoro, to mi je ništa...Ako uzmem dva svežnja daću 500 dinara, biće mi dovoljno što se tiče količine ali postavlja se pitanje da li će se jelo svideti mojoj porodici...Na kraju, odlučim da uzmem  jedan svežanj suvih paprika kako bih samo isprobala jelo.
U prodavnici ugledam i divne sveže šampinjone, a pošto sam pročitala mnoštvo recepata o punjenim suvim paprikama, dosetim se na licu mesta kako bih mogla da ubacim i šampinjone...
Pasulj tetovac i ostale potrebne sastojke sam imala, pa sam puna poleta pohitala kući da pravim ručak.

O ČEMU SE RADI

Ovo jelo je relativno jednostavno.Potrebno je beli pasulj, tetovac ili onaj gradištanac, skuvati u određenoj kombinaciji s povrćem ( tu sad ima varijacija prema recepturama različitih domaćica ), suve paprike oprati i popariti vrućom vodom da omekšaju, onda napunite paprike, poslažete u zemljani sud, tepsiju,pekač, šta god, nalijete ih vodom da ogreznu i zapečete u rerni...
Ali, nije baš tako!

NEPRIJATNO IZNENAĐENJE

Prvo što odmah uvidite kad razvežete onaj skupoceni svežanj suvih paprika je činjenica da su te paprike većinom uske i duguljaste i da u njih ne može da stane mnogo fila koji ste pripremili.To znači da svako ko želi da napravi dovoljnu količinu ovog jela za petočlanu porodicu, mora da kupi bar dva ili tri svežnja ovih paprika.Računajući u pilićima, a po ceni malih prodavaca koji žele da ućare maksimalno na razlici u ceni, to je prilično skup poduhvat.

PRIPREMA FILA I PAPRIKA

Evo kako sam ja napravila fil, računajući na svoju inventivnost da paprike kad ih napunim, krčkam na ringli u šerpi kako bih izbegla upotrebu rerne.

Oko trista grama belog pasulja, tetovca, sam oprala i prokuvala u dve vode.To znači kad je prvi put voda proključala prosula sam je pa ponovo prokuvala pasulj. Tako prokuvan pasulj ostvila  sam  da lagano kuva dok ne pripremim podlogu fila.
Na malo ulja izdinstala sam dve glavice sitno iseckanog luka.Kada je luk dobio onu zlatastu boju koja nam govori da je spreman za sledeći korak, dodala sam sitno iseckane šampinjone.Dinstajući šampinjone i luk, dobila sam dosta safta koji puštaju šampinjoni i tada sam  im dodala pola šoljice opranog pirinča. Sve sam to malo mešala na umerenoj temperaturi i kada je pirinač «popio vodu» izmakla sam šerpu s ringle, posolila suvim začinom za soljenje i ubacila pripremljen pasulj. Nalila sam vode, da sastojci ogreznu, i pustila da se sve kuva naredih sat vremena. Nisam gledala baš na sat, ali smatrala sam da je ovaj fil gotov onda kada j pasulj bio gotovo s kuvan.Zrna su bila posve mekana i mogla bih da tvrdim da su bila i skuvana.

Suve paprike sam prvo oprala pod vodom iznad sudopere, stavila ih u vanglu i preko njih sipala vodu u kojoj se kuvao fil. Računala sam da je šteta da se baci ova voda, jer su u njoj sve one lepe tvari od kuvanja povrća.
Deset minuta kasnije paprike koje su bile suve i smežurane nabubrile su i omekšale u vrućoj tekućini iz fila.
E, ovde nastaje problem. Fil kojim punite paprike je vreo, a paprike su male, mahom uske i duguljaste. Kako god da pokušavate da ih punite uvek vam taj fil dospe na ruke i to nije ni malo prijatno. Nervirala sam se i punila te paprike i na kraju sam imala bar dve trećine fila viška. Šta sad?
U šerpi  u kojoj sam pavila fil ostavim sav višak, poređam paprike koje sam napunila ( a nisam ih zatvorila, poklopila, ni sa čim, bilo mi nelogično da dodajem još i kolitove krompira) preko fila, nalijem vodom i pustim da jelo krene da krčka.

PROBLEM

Kako sam u ovom poduhvatu pobrkala bar tri pristupa i bar pet recepata naišla sam na problem! Pirinač koji je bio u filu, brzo je popio svu tečnost i jelo je počelo da se lepi za dno šerpe.

SPASAVAJ ŠTO SE SPASITI MOŽE

Vreme na satu je pokazivalo da imam još maksimlno sat vremena do početka mog radnog vremena. To je značilo da su sve normalne žene u tom periodu završile ručak i polako se pripremaju da izađu iz kuće. Moj ručak je bio na pola spremljen i gotovo upropašten. Brzo sam skinula šerpu s ringle .Nauljila tepsiju, povadila paprike, koje su za divno čudo i dalje bile ispunjene filom, sasula ostatak fila svuda u tepsiju oko njih ali samo onoliko koliko je tog fila dobrovoljno izašlo iz šerpe. Uključila rernu i  i ubacila moj nesrećni ručak da se zapeče, dopeče, šta god.
Šerpu sam potopila i ostavila u sudoperi da se kiseli, dok se ne vratim s posla.
Odjurim u kupatilo i na brzinu se transformišem u osobu koja može da se pojavi pred svetom.Bar se meni tako činilo.
Pet minuta pre nego što sam izašla iz kuće zavirila sam, bojažljivo u rernu.Jelo je bilo gotovo, ali je izgledalo nekako suvo i nedefinisano. Tada sam se dosetila još jedne briljantne stvari: Zagrejala sam u tiganju dve tri kašike ulja, dosula pola varjače aleve paprike i kad je ova zaprška procvrčala, prelijem ono u tepsiji ovim iz tiganja, zalupim rernu, isključim je i sva zajapurena i frustrirana izletim iz kuće i odem na posao.

TELEFON ZVONI

DETE BR.1

Mama šta si ovo pravila za ručak? Super je!
Stvarno?
Da evo baš sam sad ručala..

TUĐE DETE.

Jao, Anka šta ti je ovo u rerni?
Pa, suve paprike punjene pasuljem...
Dobro, ješću nešto drugo...Ti zanš da ja ne mogu ta teška jela...

DETE BR.2

E, mama šta ima za ručak?
Ono u rerni?
Dobro, ješću nešto drugo..

DETE BR.3

E, mama šta ima da se jede osim onog u rerni...
Dobro, snaćiću se...možda napravim makarone s pavlakom....

EPILOG

Tuđe dete, dete br.2 i dete br.3 nekako su preživeli dan bez ručka. Dete br.1 koje se za ručak najelo ovih paprika, a posle večeralo makarone s pavlakom iz sestrine kuhinje, sutradan u rano jutro nije moglo da ustane i spremi se za školu, zbog nesnosnih bolova u stomaku.

KRIVA SAM, PRIZNAJEM

Praveći ovaj ručak prekršila sam svoja pravila:
1. Nikada se ne upuštaj u pravljenje nepoznatog jela ako nemaš rezervni plan.
2. Nikada se ne upuštaj u pravljenje nekog jela ako nemaš proveren ili degustiran recept
Zaboravila sam da odgovorim na bitno pitanje: Šta sam želela da postignem?
Zanemarila sam svoju sumnju da ću dodavanjem pirinča samo iskomplikovati kuvanje paprika u šerpi.
Zaboravila sam da je ovo ipak samo pasulj upakovan u suve paprike i da se pravi više za oči nego za stomak, jer istina je da ove paprike mnogo lepše izgledaju nego što su neki gastronomski doživljaj. Više su za prilog na nekoj svečanoj  trpezi...gde ima još svega i svačega...

SVE U SVEMU

«Kome još trebaju ove paprike!?» - reče lisica koja je poznata po izjavi da je grožđe kiselo.









2. 11. 2011.

JA OVAKO VIŠE NE MOGU RADITI!

 DOLAZI VREME SLAVA

U mom poslu kad dođe vreme slava nastupi prinudni post. Kako koji svetac dolazi po crkvenom kalendaru tako i skala uspeha u poslovanju mog malog preduzeća pada na donje granice minimuma.U to vreme stalno žalim što nisam pekar ili apotekar ili i jedno i drugo, jer čini se da u vreme slava, Srbi konzumiraju samo velike količine hrane i lekova: prvo preteraju u jednom pa se leče tražeći prečice u drugom.
Veliki svetac, Slava , je crveno slovo i znak STOP za sve poslove. Tada niko ništa ne radi! Oni koji slave pripremaju se za doček gostiju, a oni koji ne slave idu u goste.




Pitala sam komšinicu šnajderku, kako ona uopšte uspeva da radi pored toliko crvenih slova u verskom kalendaru.Odgovorila mi je da ne šije baš na velike svece ali da u firmi rade uvek i da se ona tada ne brine jer to nije u njenoj kući!
Pitam se da li se Bog ljuti što ljudi rade na neki svetac? Da li se Bogu i svim svecima ukazuje poštovanje tako što obustavljamo sve poslove i sednemo za trpezu pa jelom i pićem svetkujemo?Da li Boga mogu uvrediti ako u ne znanju zakrpim svoje čarape jer mi je provirio kropirić na mestu palca?
Pitala sam komšiju, budućeg sveštenika, kakav je njegov odnos prema radu u dane kada je neki svetac. Rekao mi je da u svemu treba naći meru i ako smo nešto započeli i trebalo bi da započeto dovršimo, to i uradimo iako je svetac.Rekao je da u tom pogledu treba biti opušten, a čuvati svoju dušu od drugih grehova svakoga dana...
Pred Slavu, sveštenik dođe i osvešta kuću.Tako jednom, na Đurđev dan, Otac Jovan, praveći prečicu, kroz moje dvorište pođe kod komšije da obavi svoje.Zatekne me u poslu na dvorištu. Dan je bio lep i sunčan i ja izašla da sredim svoju bašticu. Pozdravim ga i on mene, ali ništa mi nije rekao za moj rad u bašti. Desi se  i sledeće godine ista scena: drvo koje sam zasadila prošlog Đurđevdana sada izčikljalo i ja ga orezujem. Sva sam se ulepila od znoja, prašine i lišća u tom poslu, a otac Jovan prolazeći pored mene pozdravi me: "Ja vredniju ženu nisam video! Radi ti, samo radi, neka te čuva Gospod Bog!"
Čini mi se da što je čovek bliži Bogu, to je i njegovo razumevanje bogougodnosti "demokratičnije" pa se na toj skali vrednosti rad ne smatra grehom.Možda bi se trebalo pozabaviti ožderavanjem i prenapijanjem, možda bi se trebalo pozabaviti osećanjima koje gajimo za druge ljude, pohlepom, zavišću i mržnjom?
Poslednjih godina mnogo se priča o pojavi  slavljenja Slave u restoranu.Meni je ovo paradoksalno isto koliko i želja da postanemo roditelji, a uradimo vazektomiju i podvezivanje jajnika.
Slava je tradicija jedne porodice, dan kada domaćin okuplja svoju porodicu, prijatelje i komšije, u želji da ih ugosti i posluži, vodeći računa o tome da je to dan ljubavi i poštovanja i ljudi i Boga, a ne dan licenciranja svoje finansijske moći, a ne dan pokazivanja ovozemaljske prolaznosti i ispraznosti.
Slavska trpeza je svečana, ali vodi se računa da li Slava pada u posne ili mrsne dane. Tog dana iznosimo najbolje što imamo pred svoje bližnje, bilo da su porodica ili prijatelji ili komšije.Ali sutradan i svaki drugi dan  dajemo sve ono najbolje u nama, ne štedeći se.To je Slava ugodna Bogu i čini mi se da je po ovoj meri, dan  Slave poslednji u tom ciklusu, jer se računa i sve ono što smo zamesili i ispekli, skuvali i zakuvali, servirali i pružili tokom cele godine, od Slave do Slave.
Nedavno sam pročitala jednu anegdotu koja se bavi čovekom i njegovom odnosu prema Bogu.U toj poučnoj priči, Bog je poželeo da se skloni od ljudi tamo gde ga nikako neće pronaći jer su mu dosadile stalne molbe koje mu ljudi upućuju.Pitao je svoje anđele gde bi to moglo biti, a da ga niko ne pronađe.Pošto su mu anđeli predlagali razna mesta, od najvećih dubina do najvećih visina, jedan anđeo, mudar, predložio mu je da se sakrije u ljudsko srce: "Tamo izgleda retko zalaze", rekao je anđeo bogu.
Ja bih dodala, u svoj svojoj skromnosti, da se na tom mestu slavi i Slava. Na tom mestu moguće je pozvati sve svoje bližnje, sve svoje prijatelje i sve svoje komšije, jer srce je bezvremeno i ne poznaje granice života i smrti.Samo u srcu susrećemo večnost kao živu iluziju jer se ne pitamo ni za svoju konačnost.
Na kraju, Bože, oprosti mi, jer me ljuti svaka isključivost! Oprosti mi, jer ko sam ja da sudim?


27. 10. 2011.

SVEČANI RUČAK ZA MALE PARE


SREĆAN ROĐENDAN – OPET!


SLAVLJENIČKI RUČAK I SKROMAN POKLON




Sveta Petka je veliki crkveni praznik, a u mojoj porodici to je poseban dan jer je baš na ovaj svetac, rođen moj muž. Od kako delimo život, moj dragi i ja, ovaj dan smo uvek obeležavali prigodnom svečanošću. Nekada smo okupljali sve prijatelje i veselili se zajedno s njima, a poslednjih godina to nije više tako, ne zato što su se naši prijatelji promenili, već zato što su se izmenile naše životne okolnosti koje su nas, nekako, zatvorile u naš mali svet. Taj svet, iako mali, obiluje životnim izazovima i slikovito rečeno, moj muž i ja smo na improvizovanom splavu, spravljenom od svega što smo našli kada se naš svet raspao i plovimo uzburkanim morem ka Obećanoj Zemlji verujući da nas tamo čeka bolji život. Ta plovidba i strašni udari talasa koji nas zapljuskuju i ponekad zbace u dubine, oduzimaju nam svu životnu energiju i zato ne vidimo ništa, i ne znamo za drugo, i ne možemo da mislimo o ničem drugom, osim, kako da ostanemo na tom splavu i kako da se domognemo te Obećane Zemlje.
Ipak, život je lep! I u takvoj skučenosti, rođendan se može obeležiti svečano. Znam da će ovo naše putovanje biti dugo, neizvesno i opasno, ali nije li život upravo takav, čak i za one koji veruju da su se domogli Obećane Zemlje? Nije li avantura i izazov ono za čim žudimo? Bilo bi neskromno, onda kada nam život pokloni dobru avanturu, žaliti se na pravila igre.Zar ne?
Svi oni koji su čitali moj „Recept za sreću“(a nije to nikakva mudrost koju potenciram, već samo aludiram na sadržaj teksta) razumeju šta znači kad kažem : Više se ne pitam „Zašto se ovo meni dešava?“ jer to je pitanje na koje sam već odgovorila (kada sam konačno otkrila Tajnu Recepta za Sreću) i glasi: „ A zašto, da ne?“

Skroman budžet – raskošan ručak

Kako bi ovaj značajan dan obeležila prigodno, napravila sam jedan lep ručak:
salata od cvekle (gotova – kupljena u supermarketu)
i torta „Boem“ takođe kupljena, u „Kući hrane Lazarević“

Recepte za ova jela sam već objavila, sada želim da dodatno napišem nekoliko saveta, vezanih za pripremu ovih jela, a do kojih sam došla praveći ih danas.

Prvo, što je najvažnije, a što posebno želim da istaknem, jeste da je ovo ručak, ne računajući tortu koju sam  kupila, (jer nisam imala vremena, a ni energije, da je pravim), raskošan i u isto vreme, jeftin.(sve ukupno košta oko 1000 dinara, tj. 10 evra)

Carska čorba je čarobnog ukusa, neodoljiva, a košta vas  oko 120 dinara. (1,2 evra). Šta još ima za te pare, a čime možete poslužiti bar osam odraslih osoba? Osim toga, pravi se brzo i jednostavno! Ne treba nikakvo predznanje ili veština u pripremi hrane. Još jednu stvar želim da dodam u vezi  pripremanja ove Carske čorbe od povrća, a to je da knedle koje sam stavila u ovu čorbu u prvobitno objavljenom receptu, možete zameniti sa umućenim jajetom.Kako?

Umućeno jaje umesto knedli u čorbi

Danas dok sam pravila ručak, radila sam još bar tri paralelne stvari. Svaki put kada bih prišla šporetu, da pogledam da li je čorba gotova, zveknula bih glavom o aspirator, jer sam zbog privremenog pomeranja kuhinjskog nameštaja promenila i pristup šporetu i valjda, nenaviknuta na mogućnost da sa te strane priđem šporetu, svaki put bih razvalila glavom o aspirator.Možda zbog tog „brojanja zvezda“ na kraju, kada bih obično i dodala knedle u čorbu, ja sam je završila dosipanjem pavlake.Tek kada sam je probala, da bih procenila da li je ukus odgovarajći, shvatila sam da sam zaboravila knedle.Na momenat sam pomislila da je i ostavim takvu kakva je, jer je bila potpuno dobra i bez knedli, kad sam se setila jedne druge mogućnosti.
Prvo, knedle nisam mogla da stavim sada, posle dodavanja pavlake, jer da bi se knedle skuvale bilo bi potrebno da čorba neko vreme krčka, a to ne dolazi u obzir kada se doda pavlaka jer bi se zgrušala.Zato sam umutila jedno jaje u tanjiru, viljuškom, ali dobro, da se u potpunosti razbije, i u vruću čorbu, iz tanjira, u tankom mlazu, sipala sam jaje, a viljuškom u drugoj ruci sam mešala čorbu, kako bi se jaje razvlačilo u tanke rezance - froncle. To je ispalo baš super i mnogo mi se svidelo.
Jednom, na ekskurziji, u srednjoj školi, bili smo u Sloveniji. Za ručak nam je poslužena supa s fronclama..E, to su te froncle koje sam prizvala u sećanje 100 godina kasnije u mojoj kuhinji, na Svetu Petku ...i mužev rođendan. Čudni su putevi Gospodnji! Možda mi je u tome pomogao aspirator.

Reč dve o pripremi rolata od mlevenog mesa

Rolat koji sam danas pravila drugačiji je od onog u prvobitno objavljenom receptu. Sada sam koristila mešano meso u srazmeri: 600 gr mlevene juneće plećke – 200 gr mlevene svinjetine.
Meso sam prvo dobro umesila u činiji kako bi se sjedinilo i onda sam uradila sve što je već rečeno u receptu.
Razlika je u sadržaju fila: na rolat koji sam premazala mešavinom pavlake i senfa (vidi recept) stavila sam tanko isečen suvi vrat, iseckanu slaninu i kačkavalj. 
To nije ništa posebno bitno, ali tada sam se setila da sam u prvobitno objavljenom receptu za ovaj rolat, rekla da možete da stavljate sve ono što poželite i prema vašem ukusu i tada sam zapazila potencijalnu grešku na koju sam mogla da vas navedem, nenamerno.
Zato sada želim da dodam i ovaj savet: ukoliko na rolat želite da stavite i povrće, trebalo bi da se rukovodite sledećom procenom: koliko to povrće oslobađa tečnosti prilikom termičke obrade.
Recimo da stavite papriku, pa onda pomislite da dodate i malo tikvice, ili plavog patlidžana, ili recimo, pomislite da stavite šampinjone, zamotate rolat, ispečete ga i onda pomislite kako ova Ankica nema pojma šta je lep mesni  rolat!
Zato, sada, naknadno, dodajem ovaj savet: vodite računa o količini vlage koju sadrži povrće koje stavljate u rolat.
Ukoliko je procenat vode u povrću veliki, rizikujete da iznutra rolat ima ružan ukus obarenog mlevenog mesa, da bude „drvenast“. Zato, ukoliko stavljate ovakvo povrće u mesni rolat, prethodno ga dehidrirajte jednodstavnim dinstanjem od nekoliko minta.Tako dehidrirano, stopiće se sa filom.
Ja sam danas izbegla bilo kakvo povrće, jer ga imam u prilogu ( Paprika punjena krompirom) i u salati (Cvekla).

Takođe, dodala bih i to da kad oblikuete rolat na foliji ili pek papiru i kad ga prebacite u tepsiju, slobodno, nauljite ruke i dodatno ga doterajte, poravnajte neravnine, sabite ga u rolnu manjeg obima.U tepsiju koju ste prethodno podmazali uljem dodajte i trećinu šojice vode, prekrijte tepsiju folijom i stavite u zagrejanu rernu (160 ºC). Tako se peče narednih dvadeset minuta.Ja sam svih tih dvadest minuta dršala uključen fen rerne.Za to vreme sam pripremila paprike, sve onako kako sam već opisala u receptu i tačno dvadeset minuta kasnije, izvadila sam tepsiju s rolatom iz rerne, pažljivo skinula foliju da je ne pocepam i da me ne opeče vrelina ispod folie, poslagala paprike, vratila foliju i sve stavila u rernu da se peče.



Posle pola sata skinula sam foliju i pustila da se sve lepo zapeče još par minuta.

E, sad nastupa nešto što može da se desi i vama prilikom pravljenja ovakve kombinacije jela. Rolat je gotov, a paprike nisu! Šta sam uradila?

Izvadila sam tepsiju napolje, rolat koji je bio pečen, pomoću dveju pljosnatih, rešetkastih velikih kašika, koje svi imamo u kuhinji, poduhvatila sam rolat tako da u potpunosti naleže na njih, prebacila ga u oval, a paprke uvaljala, pomoću dve kašike u saft u tepsiji, prevrćići ih na drugu stranu, vratila u rernu i dopekla. Bile su gotove u narednih desetak minuta, potpuno pečene, mekane...zlataste.

Eto, možda se nađete u sličnoj situaciji, a kako ja pišem kuvarma početnicima, nadam se da će vam ovaj savet dobro doći.
Najkraće rečeno, improvizujte i budite logični. Ako je rolat gotov ne dozvolite da  izgori jer bi paprike trebalo još peći ili obrnuto...
Ovakvih situacija u kuhinji ima dosta, različite su okolnosti kada dođemo u nedoumicu, šta uraditi onda kada se desi nešto o čemu autor recepta nije rekao ni reč.
Zato, još jednom podsećam na pravilo, kada pravite neko jelo prvi put, nemojte to raditi za prilike u kojima je neophodno da imate dobar, reprezentativan ručak. Kada pripremate ručak za goste, a niste vešti i iskusni u kuhinji, držite se devize: Samo proverena jela!


Torta je kupljena - pa šta!


Dok sam bila mlađa, želela sam uvek da uradim sve sama, bez tuđe pomoći i nisam  koristila prečice. Sada kao iskusan putnik na uzburkanom moru, vidim da neke stvari mogu da se urade i bez mog angažovanja, tako da i meni i drugima bude lepo i svaki put, kada mogu, dozvoljavam drugima da urade sve ono što nije nužno moj posao.Svoju energiju štedim za put kojim plovim, a to veslanje iscrpljuje...
Tako, mnogo je lepo kad neko drugi napravi tortu ! Još je i tako divno ukrasi...
Naravoučenije: Dozvolite drugima da vam pomognu!

Sve u svemu, mi smo danas proslavili rođendan čoveka kojeg mnogo volimo i baš smo uživali u jelu i torti i u otvaranju malih poklona, za vrlo male pare! Onaj najveći poklon bio je nevidljiv i nedodirljiv, neprocenljivo vredan....








14. 10. 2011.

DVOBOJNI KEKSIĆI

ANKICE, LAŽLJIVICE!


Jutros sam pregledala svoj blog, naročito starije postove, kako bih procenila koliko su dobri, šta im nedostaje, u čemu grešim, kako i šta bih mogla bolje i otkrijem da sam u potpunosti zboravila da ispunim jednom dato obećanje!
U postu "Ručak po maminom receptu i kolači iz starog kuvara", koji mi se iz ove distance baš dopada, obećala sam da ću naknadno, već sutra, objaviti recept za dvobojne keksiće koje su pravile moje ćerke.To sutra bilo je još u januaru, 2011, pa priznajem da sam nehotice (ko zna gde su bile moje misli) slagala i evo sada, konačno i recept za slatke keksiće.



DVOBOJNI KOLAČIĆI
Autor recepta i kuvara: Lajoš Mari i Hemzo Karoly

(za 6-8 osoba)

Potrebno je:

500 gr brašna
250 gr šećera
200 gr margarina
2 cela jaja
1 prašak za pecivo
1 vanil šećer
3 supene kašike kakaa
kiseli pekmez

Rukama umesimo brašno,šećer,margarin,jaja,prašak za pecivo i vanil šećer, ako je potrebno, dospemo malo mleka* (moja primedba: potrebno je samo onda kada testo ne može da se umesi u kompaktnu i glatku masu, jer su jaja, recimo, mala).
Trudimo se da dobijemo testo srednje tvrdoće koje treba da podelimo u dva dela.U jedan naknadno umesimo i kakao.Drugi deo ostaje žut.
Razvijemo kore debljine oko 5 mm, kalupom vadimo kolutove*(pogledajte kako su se moje ćerke poigrale s kalupima) i u puterom namazanoj i brašnom posutoj tepsiji, ispečemo u već zagrejanoj pećnici na umerenoj temperaturi (160-180 stepeni celzijusa)
*moja primedba: keksići se vrlo brzo ispeku već posle 15 minuta proverite da li su gotovi.Znaćete da su se ispekli kad cela kuća zamiriše na kolače, oni dobiju zlatnu boju i na dodir su tvrdi ali ne i prhki)
Kad se ohlade, pekmezom spojimo po jedan žuti i tamni kolutić.Najbolje ih je pripremiti dan ranije da bi omekšali.*moja primedba: Super su i tek ispečeni, ništa im ne fali!
U dobro zatvorenoj limenoj kutiji ostaće dugo sveži.
Umesto pekmeza kao namaz mogu da posluže bilo koji drugi kremovi,čak i kupovni.* moja primedba: odmah se setim nutele!



http://kuvarzapocetnike.blogspot.com/2011/01/rucak-po-maminom-receptu-i-kolaci-iz.html

share it

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...