1. 10. 2010.

MALA NEZGODA

Humpty Dumpty

Rano jutro, pravim doručak za dete koje je u prepodnevnoj smeni u školi.Sve sam već bila završila, samo sam pošla da proverim da li joj se napunila baterija za mobilni telefon. Ne znam kako, promašim stepenik i poletim kao da me je neko bacio sa plafona. Svi ostali ukućani koji su spavali, probude se od treska, a kad sam počela da jaučem, potrčaše svi sa sparata.Tih nekoliko trenutaka pre nego što sam shvatila da mogu da se pomerim bili su mi strašni. Samo sam želela da mogu da ustanem. Sve me je bolelo al' na moju veliku sreću nisam zadobila ozbiljnije povrede. Malo istegnut ligament na desnoj nozi i nekoliko modrica. Jedna mala nepažnja, nespretnost, ishitrenost,  ponekad su dovoljni da se čoveku život preokrene. Malo sam tužna danas  zbog takvih misli. Ceo dan me muči saznanje kako smo krhki i ranjivi. Ono što zovemo svojim životom, a volimo da verujemo kako imamo i nekakvu misiju, je dragocenost koju možemo izgubiti u trenu. Hvala bogu te toga nismo svesni baš u svakom trenutku, jer kako bi smo se motivisali za bilo šta?
Nedavno sam pročitala vic, kad stariji  pacijent pita doktora da li može da računa na bar još dvadeset godina života.Doktor ga pita da li pije, ne nepije, da li puši, ne nepuši, da li upražnjava sex, neee nikako u njegovim godinama...»Pa ,dobro čoveče zbog čega hoćeš da živiš još dvadeset godina?» Tad sam se nasmejala ali danas mislim kako bismo se odrekli svega za svaki dodatni momenat života i taj vic mi nije više tako bezazleno zabavan. Ozbiljno razmišljam da se odreknem svog najvećeg poroka, pušenja,  jer pušenje ubija, zar ne? Mislim, krajnje je vreme i  nemam pravo da zbog  sopstvene nezrele zavisnosti unesrećujem svoju porodicu.Trebalo je videti koliko su bili uznemireni kada su me ugledali kako nepomično ležim na podu...
Iako smo svesni da radimo nezdrave stvari stalno verujemo da se to nešto loše neće baš nama desiti. Koliko smo spremni da se samoobmanjujemo radi trenutnih zadovoljstava i da se pravdamo kako to loše što činimo je manje zlo od nečeg drugog? Kad imamo potpunu slobodu izbora zašto se uopšte ograničavamo na izbor manjeg zla? Zar to nije isto kao u  jednom drugom vicu, kad čovek kupuje cigare na kiosku, pa kad pročita onu poruku kako pušenje izaziva impotenciju vraća paklicu nazad prodavačici i kaže: »E, majke ti, daj mi onu sa rakom.»  Dakle imamo svi svoje prioritete i mislimo kako možemo da nadmudrimo pravila.
Danas baš zvučim sumorno! E, za takve dane imam specijalan režim ishrane. Kad ne možemo iznutra da razvedrimo čelo , može spolja, može iz kuhinje.

Menu protiv sumornih misli:

Pire krompir  (domaći,nikako onaj instant)
Pohovano belo meso (pogledaj arhivu članaka)
Palačinke u prelivu od kisele pavlake
Salata od mešanog povrća






Нема коментара:

Постави коментар

share it

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...